Integralni coaching - boje Integralni coaching - boje

Detox

Prije nekoliko vikenda, prisustvovala sam edukaciji upotrebe društenih mreža u poslovanju, a kako sam prisutna na većini, odlučila sam testirati koliko sam u balansu sa njihovim korištenjem.
Nakon iste, spontano je nastao ovaj osvrt o društvenim mrežama i detoksikaciji od njih, a sve povezano sa procesom osvještavanja i coachingom. Činjenica je da se o detoxikaciji, kako tijela, tako i duha krene razmišljati, pričati, raspravljati i djelovati kada dođemo do momenta kojeg možemo označiti crvenom bojom, kada shvatimo da nam više isti inputi ma koliko se trudili ne daju željene, nove outpute i da ukoliko želimo stvarno resetirati stvari (odnose, sebe, život,…) poželjno je malim koracima krenuti u novo, nepoznato.
Svi smo uključeni u digitalne tehnologije, a prema najnovijim istraživanjima prosječna osoba provjeri mobitel oko 150 puta dnevno (?!), na Instagramu se dnevno objavi preko 95 milijuna objava, … Da li je to potpuno #normalno?
Znam da će mnogi rođeni iza 1990 i neke, reći da nisam svoja pokušat ću iznijeti vlastito iskustvo i ono što sam tijekom godina shvatila, naučila, isprobala na vlastitoj koži.

Ni sama nisam potpuno imuna na nove gadete, različite programe za uljepšavanje svakodnevnice, imam podmladak koji je aktivan na Instagramu, Snapchatu (sam Snapchat ima super slogan - The fastest way to share a moment 🦋).
U stvarnom životu, ulaskom u različite sustave (školske, korporativne, obiteljske,…) začahurimo se kako bismo opstali u izazovima koje okolina stavlja pred nas. Svjedočimo generacijama mladih ljudi koje ne zadovoljava statika radnog mjesta, gdje se u eri virtualnog i digitalnog svijeta, fokus stavlja na projekte u kojima se članovi timova okupljaju oko tema, ideja ili projekta, ostajući u njema do realizacije, a zatim odlaze u nove misije i timove, kao i leptiri, od cvijeta do cvijeta.
Slične copy-paste obrasce susrećemo i u partnerskim odnosima, društvu, okolini.
U tim iskustvima nerijetko se odričemo sebe, životnih vrijednosti, živjeći na autopilotu u sveopćoj globalizaciji, “must have” tehnologijama, “to do” listama, tražeći krivce i odgovornost za naš život i sreću drugdje.
I ne nalazimo ih, bar ne kao konačna rješenja.
Bila sam i sama dio korporativnog svijeta, dostupna gotovo u svakom trenutku (i vikendom i praznicima - o godišnjem odmoru da ne pričam), kao da je mir u svijetu ovisio o odgovoru na taj SMS, mail ili poziv, a onda stjecajem okolnosti shvatiš da je to potpuno pogrešno i tako protiv sebe. Danas znam (kao i većina klijenata) da velika većina takvih prioriteta može čekati, ukoliko se dobro organiziramo, iskomuniciramo i postavimo granice. Priča o granicama je moja “omiljena” priča, a vjerujem da i među vama ima sličnih iskustava.

Učila sam godinama kako uživati u momentu, ovdje i sada, bez pritiska, tuđih, a još više vlastitih očekivanja. I učim i dalje.
Danas umijesto da su ljudi ponosni na mir, prisutnost, spoj sa sobom, svi se “hvale” burnoutima, jer to je tako cool. A zapravo nije.
Nedovoljno se cijeni vaše zdravlje, vaši trenutci koje propuštate sa obitelji, vaše želje, sve se gleda samo putem kolona u Exelicama, mjeri se produktivnost, broj klikova, lajkova, virtualnih prijatelja, …
Vremenom dolazi do pada neprirodne produktivnosti, sve lošije koncentracije, umora, depresija, bolesti, strahova, a tu u virtualnom svijetu, utrčavaju tuđi profili provučeni kroz filtere (nekad se to popularno zvalo ružičaste naočale), pa se nerijetko tako umorni i izgubljeni osjećamo još lošije.
Iz dana u dan ono “malo minuta”na društvenim mrežamo protegne na sate i sate.
Donedavno se multitasking smatrao neizostavnim dijelom uspješnog poslovnog profila (set noževa gratis), a sada svi “furaju” (čast pojedincima koji to zaista i žive) istinsku prisutnost, osvještavanje i svjesnost koliko je sve prolazno i koliko je važno samo ovdje i sada.

Upravo da biti ovdje i sada zahtijeva veći izazov od multitaskinga, mogu posvijedočiti svi koji su krenuli tim stazama, iako se ni dobrobit ni put ne mogu uspoređivati ni sa čim (osim lijepim buđenjem kako to zna reći jedinstveni Anthony De Mello).
Među svojim klijentima (kažu da se slično sličnim privlači) većina ih ne koristi društvene mreže, a oni malobrojniji (isprika klijentici koju sam zbog potreba njenog posla uvukla u svijet facebooka i instagrama), koji ih koriste, doziraju mjerom i balansom.
Ovdje nije riječ o benefitima koje nam pružaju napredne tehnologije, naravno da su mailovi, pametni telefoni, Skype pozivi,…, omogućili višestruke dobrobiti i olakšali poslovanje svima, ovdje je riječ o našim granicama, o našim momentima i onom što sa njima svjesno ili nesvjesno činimo.
O kvaliteti naših života, veza, povjerenju u sebe…
Ono što me veseli u radu sa klijentima je sjaj i zahvalnost kada on ili ona shvate da su prepoznati na natječaju za posao po svojoj jedinstvenosti, da su divni, poštovani, voljeni i pametni i bez 4500 prijatelja, bez zajednice od par stotina (tisuća) followera na Linkedinu,…
Nikada u povijesti ljudi nisu bili više povezani i istodobno više otuđeni. Virtualni svijet je ipak samo virtualan.
Oblikujte vlastite živote ssukladno vlastitim mjerilima sreće i poštovanja.
Budite ono što jeste, ne ono što drugi od vas očekuju. Svi resursi i potencijali su u vama. Oduvijek su i bili.
To je najveći lajk koji možete dobiti.

EXECUTIVE COACH

Sonja Runkas, dipl.oec.

SKYPE

sonja.runkas9

Slova i Slike, Žitnjačka 13, 10000 Zagreb,
OIB: 95313197413

Copyrights © 2017 All Rights Reserved by Slova i Slike

Dizajn: Slova i Slike